Gojine pustolovine

Kako dugo nisam objavio post, jasno ste mogli zaključiti da sam prestao pisati o Goji i njegovim pustolovinama, ali to nije točno. Naime, pišem i dalje, ali ništa ne objavljujem. Vremenom sam shvatio da blog nije način na koji želim ovo raditi, sve je nekako rascjepkano i nepovezano, a to za neku priču od 200 stranica nije dobro. :-) Blogovi su super stvar, ali za kratke i odijeljene priče (i tinejedžere koji ne znaju što bi od sebe...). Moja priča nije kratka, a nije ni odijeljena. Stoga, odustajem od daljnjih postova. Knjiga će biti nekad objavljena, to svakako. Na tome radim. Zvat će se Gojina arka i govorit će naravno o Goji, studentu Prometnog fakulteta kojem život ide, rekli bi neki, iz dana u dan... :-) Ispričavam se ako sam nekoga razočarao, ali smatram da je ovako najbolje. Neka ovi objavljeni postovi ostanu kao svojevrstan uvod i referenca na buduću knjigu. Ne znam kad će to biti, ali bit će... :-) Do sada sam napisao nekih 50 stranica teksta, malo promijenjenih nego što su objavljeni postovi (napokon ima i opis Goje, to su mi mnogi prigovarali da fali, pa su ga zamišljali kao Joe Šimunića koji je netom izašao iz folkoteke)... :-) Eto, napuštam svijet bloga. Puno vas voli vaš Epizoantus Kukmača! :-)))))

P.S. Istina je, koliko god da vi mene volite, ja vas volim duplo toliko... ;-)

Goja i Štriga su se vrlo brzo pomirili i dogovorili sutrašnju kavu na Jarunu. Zapravo, pomirenje nije bilo u pravom smislu te riječi, nego su i jedan i drugi izbjegavali razgovore vezane za izlet. Nitko nije spominjao niti Maju, niti ormar, niti podrum, niti tajanstvenu tekućinu, niti udarac koljenom u jaja. Za divno čudo, razgovarali su normalnije nego ikada, iako ovaj put preko mobitela. Goja se iskreno nadao da je sa Štriginin intimnim organima bilo sve u redu. Ukoliko to ne bi bio slučaj, Štriga bi ga vjerojatno htio ubiti na neki vrlo okrutan način. Goji je srce jače zalupalo kad mu je ovakva ideja pala napamet. Srećom, Štrigini intimni organi su bili u fazi oporavljanja, a sam Štriga je podastro Goji jednu fantastičnu ideju.
Elem, legenda kaže da se u Savskoj ulici u gradu Zagrebu u krugu od tristo metara nalaze tri «birca», točnije, tri mjesta za izaći i «uhvatiti štogod». Nisi to bili «bircevi» u pravom smislu riječi (iako bi neki filozofi, da su živi, Sokrat na primjer, upitali: «Ako nije birc, što je onda?»), nego više «mjesta za izlazak». Prvo takvo mjesto bio je «Movie Pub», jedan simpatičan prostor u kojeg su zalazili mladići Gojinih godina. Goja je dobro poznavao «Movie Pub», i profil djevojaka koje tamo dolaze, čak je neke pokušavao i «zbariti», ali bezuspješno.
Drugo mjesto u Savskoj ulici je bilo pedesetak metara udaljeno od «Movie Puba», a zvalo se «Princ Student». Goja nije ništa znao o tom «Princ Studentu», osim da ima glupo ime i da su nekada tamo svirali narodnjaci. Štriga je objasnio Goji da tamo više ne sviraju narodnjaci, nego da su tamo popularne domaće pjesme koje izvodi «neki lik na gitari». Goja se u tom trenutku zapitao: «Kakve su to domaće popularne pjesme, a nisu narodnjaci?». Štriga se tu nešto zajebao, pomislio je samouvjereno Goja.
Treće mjesto se zvalo «Nec», a bilo je popularno sastajalište mladih ljudi željnih dobrog provoda i zabave. «Nec» je bio udaljen od spomenutog «Princ Studenta» svega nekoliko minuta hoda, ali se nalazio s druge strane ceste. U «Necu» su se puštali urbani turbo-folk narodnjaci, a Goji je takva muzika najviše odgovarala. I nije samo muzika iz «Neca» odgovarala Goji, nego i djevojke koje su tamo dolazile. Goja je puno lakše s njima uspostavljao kontakt, nego s onim djevojkama iz «Movie Puba». Djevojke iz «Neca» su bile mnogo pristupačnije.
Štrigina fantastična ideja se sastojala u tome da sljedeću srijedu sva trojica (Goja, Štriga i Peksimet) posjete «jeger-party» u «Movie Pubu», pa kad im tamo dosadi da odu do «Princ Studenta» i tamo malo snime situaciju, a za kraj da odu do «Neca», i da se, kako je to Goja više puta znao reći, «pošteno razvale». Goji se ova ideja jako svidjela, pogotovo zbog toga što se planiralo ići u «Nec». Jedini problem je bio taj što je pojam «u sljedeću srijedu» značio prekosutra, a to je Goji djelovalo vrlo skoro, budući da se nije još oporavio od izleta. Osim toga, valjalo je učiti «Infrastrukure cestovnog prometa», jer su se rokovi za polaganje ispita primicali nadzvučnom brzinom prema Goji. No, on je znao što mu je činiti. Odlučio je izaći van, jer, možda dobije popravnu šasnu za izgubljeni izlet. A takve šanse valja svakako iskoristiti.

Prvo što je Goja napravio nakon što je ušao u svoj stan je bilo skidanje dresa Francesca Tottija. Ionako se usmrdio, pomislio je s velikim gađenjem. Goja je dobro znao što je to pamuk, a što sintetika. Ubacivši plavi dres Francesca Tottija u kantu za prljavo rublje, Goja je sam sebi zaželio sreću bez nekog velikog razloga.
Nakon tuširanja i nekoliko sati spavanja, Goja je prionuo na posao, točnije, prionuo je na učenje, a sve u skladu s planom da položi ispit i tako napokon upiše treću godinu (i dobije već jednom taj novi automobil, naravno, ako uspije nagovoriti «svog starog»). Rukom je otresao podeblji sloj prašine sa zelene skripte na kojoj je pisalo «Infrastruktura cestovnog prometa». Međutim, Gojinu pažnju je zaokupirala jedna druga «knjižica» koja se nalazila ispod zelene skripte. Bio je to Gojin indeks.
Gojin indeks je bio također prašnjav, ali za razliku od skripte jako očuvan i gotovo djevičanski netaknut. Goja je obrisavši prašinu prolistao indeks i s prijezirom pogledao neke ocjene. Na primjer, nikako si nije mogao oprostiti što ima samo dvojku iz «Prometne geografije» iz prvog semestra, dok je rubrika «Strojarstvo u prometu» bila potpuno prazna. Ali mu je zato bilo drago kad je vidio obe «Mehanike» položene. Skoro je i zaboravio da je položio ta dva vrlo važna predmeta. Naravno, uz malu pomoć svoga oca koji je bio dobar prijetelj s profesorom iz «Mehanike». Sve se ostalo ubrajalo u Gojin trud i zalaganje.
Slika koja je predstavljala Goju s unutrašnje strane korica indeksa je bila u najmanju ruku smiješna. Goja je na toj slici izgledao kao da ga je krava prožvakala ili, možda još bolje rečeno, kao da se hrvao u neravnopravnoj borbi s velikom morskom ulješurom. Lice mu je djelovalo blijedo i preplašeno, a bezizražajne oči su nekako «gledale u križ». Usne su mu bile svijetle i izbačene, kao da se njihovom estetikom osobno pozabavio sam Neven Ciganović, glavom i bez brade. Ta nespretna «indeksna» slika je bila jedan od razloga zašto Goja nije htio indeks pokazivati u javnosti. «Nikad ga ne vadim na javnom mjestu...», u šali je znao reći Goja.
Drugi razlog zašto Goja nije volio pokazivati svoj indeks je «labuđe jezero» koje je pretežno prevladavalo u njemu. Razlog za to su bile isključivo Gojina lijenost i brzopletost. Naime, Goja je uvijek prihvaćao ponuđene ocjene bez ikakvog razmišljanja, a u sam ispit je ulagao jako malo truda, upravo toliko koliko je bilo potrebno za prolaz. Odlučio je za sljedeći ispit stubokom promijeniti pristup. Dobar automobil je iziskivao i dobre ocjene u indeksu. Goja je sam sebi obećao da iz «Infrastrukure cestovnog prometa» dobije barem trojku. Napokon je otvorio zelenu skriptu i počeo učiti...
Nakon dvije minute učenja je zazvonio mobitel. Na mobitelu je pisalo «Striga calling». Goja je brzinom munje zatvorio skriptu.

Dok su se Goja, Stanka, Štriga i Monika vozili natrag prema Zagrebu, Štrigi je na um pala jedna pjesma. Ta pjesma se zvala «Balada o Goji», a napisali su je zajedno Štriga i Peksimet jednog lijepog sunčanog dana prije dvije godine. Pjesma je imala jako sjetan i ironičan karakter. Goja nikako nije odobravao tu pjesmu, iako je pomalo bio sretan što je ta pjesma bila posvećena baš njemu, a ne nekome drugome. Pjesma je glasila ovako:

Balada o Goji

Oh, Gojo
Ti si rijetka ptica
Tebe boli Golf jedinica
Vole te Gojo
Razne babe
Ne daju ni babe ništa za džabe

Oh, Gojo
Ti si heroj ulice
Ti si lice svoje guzice
Jarun te zove, srce ti nudi
A ti si Gojo vrlo čudne ćudi

Oh, Gojo
Ti sa ženama znaš
Uvijek im dobar vic ispričaš
Žene vole tvoj opaki šarm
Namjere su tvoje jasne kao dan

Oh, Gojo
Ljudi su zle ćudi
Ali ti nama ipak dobar budi
Neke je donijela roda, neki su iz epruvete
A ti si Gojo ipak nama sretno dijete!

Štriga se nije usudio ovu pjesmu na glas otpjevati. Ipak mu je jedan blagi smiješak pobjegao i pokvario ono turobno raspoloženje koje je nastalo još za vrijeme svađe s Gojom. U glavi mu se poput neke beskonačne petlje vrtio stih: «A ti si Gojo vrlo čudne ćudi». To je bio Peksimetov stih, po Štriginom uvjerenju, jako dobro pogođen. Jer, kome bi još palo napamet da za Goju kaže da je «čudne ćudi»? Nikome, osim možda Peksimetu. I svima onima koji dobro poznaju Goju.

Atmosfera u vikendici je bila vrlo sumorna, a to je rezultiralo odlaskom nekih izletnika. Anita i Jakov su zaključili da je bolje da se vrate prije zore u Zagreb, da uhvate koliko-toliko sna prije radnog dana. Peksimet se, unatoč svom obećanju, nije vratio natrag. Gledec se negdje izgubio, nitko nije znao ni gdje, ni kada. Ukratko, izlet se raspao.
Blagi teleći pogledi su dobro prikazivali umrtvljenost cijele situacije. Goja i Štriga nisu međusobno razgovarali, obojica su bila nasamo sa svojim mislima. Goja više nije bio bijesan, osjećao se nekako prazno i iscrpljeno. Monika i Stanka su izjavile da bi bilo dobro da svi odspavaju malo. Tumbač je već spavao i škrgutao zubima u kutu prostorije.

Goja nije nikako mogao spavati. Otvorio je posljednji 0,33 Heineken i utonuo u carstvo misli. Unatoč iscrpljenosti, izvlačio je određene pouke iz predhodnih događaja. Bogato iskustvo urbanog velegradskog studenta mu je govorilo da je ovaj izlet bio prijeloman njegovom životu. U tom trenutku je usvojio neke vrlo bitne točke koje su nadopunjavale njegove kriterije. Te točke su glasile nekako ovako:

1. Dobro je nekada držati jezik za zubima, naročito ako je Štriga u blizini.
2. Poboljšati kvalitetu «uleta ženama» za nekoliko stupnjeva
3. Držati se «strogo cool» u pijanom i polupijanom stanju
4. Dobro otresti čunu poslije pišanja
5. Ne družiti se pretjerano s FER-ovcima i ne ulaziti s njima u polemike o težinama pojedinih fakulteta ili u polemike o postanku Sunčevog sustava
6. Uvijek biti spreman na dobru šalu i pošalicu
7. Koristiti se lažima kao stilskom figurom prilikom pretjerivanja i samohvale (najbolje su one laži koje nitko ne može nigdje provjeriti)
8. Još bolje razviti vlastitu muskulaturu, žene vole mišićave tipove
9. Koristiti gel za kosu koji nije toliko sjajan u mraku
10. Naučiti cijeli tekst pjesme «Nije mene dušo ubilo»
11. Informirati se detaljno o kulturnim događajima u gradu, kako bi se te informacije mogle vješto upotrijebiti u skladu s točkom 7
12. Kupiti zlatni prsten s poludragim kamenom: takvo prstenje znaju nositi poznati kvartovski kravataši u dobrim automobilima, a Goja je znao da su oni simbol prestiža i moći urbane sredine
13. Skužiti koja je fora s tim «Zabranjenim Pušenjem», zašto to ljudi toliko slušaju
14. Kupiti novi automobil

Upravo je točka 14 bila najbitnija točka. Naime, Goja je bio uvjerenja da dobra «koka» nužno dolazi s dobrim automobilom. Kako je Gojin otac bio prilično bogat, Goja je odlučio odigrati svojevrsni «uguz» prema vlastitoj obitelji. Odlučio je popraviti ocjene na fakultetu, te napokon upisati treću godinu. Tako će, mislio je, napokon zamijeniti onu svoju staru «Paklenu naranču» za nešto mnogo paklenije. Još kad stavi prsten s poludragim kamenom...

(...)

Zora je svanula nad zagorskim brežuljkom.

Goja je jednostavno okrenuo leđa i počeo glasno psovati. Štriga se isprva previjao na travi u agoniji bola, a onda je nekako smogao snage da se podigne na koljena. Nije nikako mogao razmišljati, imao je osjećaj kao da se cijela bol svemira koncentrirala u njegovim rasplodnim organima.
A onda se u njemu probudio osvetnički instinkt. Iako još u strašnoj agoniji, pridigao se nekako na noge. S poda je podigao drvenu letvu i iz sve preostale snage jurišnuo prema Goji. Goja se u tom trenutku okrenuo prema Štrigi. Vremena za uzmicanje više nije bilo, pa je instinktivno zauzeo guard položaj s rukama ispred svoje glave. No, Štrigi to nije smetalo da drvenom letvom ne uputi Goji jedan snažan bočni udarac u lijevi bubreg.
U tom trenutku, Goja je osjetio snažnu bol u svom lijevom bubregu. Pokušao je Štrigi uzvratiti udarac šakom u glavu, ali što zbog svojih kratkih ruku, a što zbog Štrigine spretnosti, Štriga je uzmaknuo ovom udarcu. Nakon toga su jednostavno počeli sijevati udarci s obje strane. Štriga je počeo Goju mlatiti onom letvom, a Goja je šakama i nogama počeo lupati Štrigu gdje god je stigao. Na kraju je Štriga uhvatio Gojinu nogu u naletu, pa su obojica završili na travi u «parteru», i to Goja na Štrigi, u dominantnom položaju.

«Šofe, šofe!!!», povikao je glasno Fogec upravo izašavši iz vikendice.

Nakon ovog Fogecovog pokliča se cijelo društvo osim Gledeca sjatilo da razvadi Goju i Štrigu. Goja je bio toliko bijesan da su ga Frisk i pijani Tumbač jedva držali da ponovo ne napadne Štrigu. Štriga je polagano sjeo na travu da malo odmori svoja jaja. I svoju glavu. Iz nosa mu je curila krv koja je bila posljedica jednog dobro plasiranog Gojinog udarca. Usljedila je neugodna tišina koja je potrajala najmanje pet minuta.

(...)

Zahvaljujući Stankinoj intervenciji, Štrigino krvarenje se zaustavilo. Nakon što se Goja koliko-toliko smirio, cijelo društvo se preselilo u vikendicu. Goja i Štriga su sjeli toliko daleko jedan od drugoga da je između njih mogao komotno sjesti i jedan veći afrički slon mužjak s velikim kljovama. Nitko se isprva nije usuđivao pitati koji su razlozi tučnjave, ali je Fogec nešto naslućivao. Fogec je mislio da je Goja ljut na Štrigu što ovaj nije obavio svoj dio plana oko spriječavanja dolaska ostalih izletnika u podrum. To bi bilo sasvim logično, budući da je on sam Goji (a možda čak i sebi) pokvario planove «barenja» žena, a sve se još više zakomliciralo kad su u podrum došli Frisk i Stanka. Iako ni sam nije znao zašto, Fogec je odjednom osjetio sažaljenje prema Goji. Uputio mu je jedan pogled pun razumijevanja i žaljenja.

«Kaj ti drkadžijo gledaš?!», ljutito je odbrusio Goja Fogecu.

Riječ «drkadžija» nije bila nikako dobrodošla poslije onog događaja u podrumu i ormaru. Fogec je okrenuo pogled od Goje lagano i spretno baš kao i poskok od mungosa u fazi povlačenja na sigurnu udaljenost. Fogec je u ovom slučaju bio poskok, a Goja mungos.

Ljetna noć prepuna zvijezda, Mjesec u fazi prve četvrti. Na brežuljku vikendica, pored vikendice ugašena vatra s tek malo žara. Desetak metara od vikendice u smjeru Bukurešta parkirana tri automobila. Tri automobila i dvije sjene.

«Koji si ti idiot!», rekao je Štriga likujući.

«Zašto?», uplašeno je pitanjem odgovorio Goja.

«Ti zbilja misliš da sam ja išao u Zaprešić po rohipnol? Pa koja si ti budala! Evo ti natrag pare i molim te nemoj mi više prodavati takve spike... Peksimet je brijao da će te uslikati kako bariš Maju...», rekao je Štriga i počeo se grohotno smijati.

«Ne kužim...», zbunjeno je rekao Goja.

«Nasuo si ženi vodu u piće, čovječe, dao sam ti ampulu s vodom! Nisam mislio da ćeš uopće biti takva budala i da ćeš to probati učiniti, ali izgleda da si budala na kvadrat! Dok si mi tamo u podrumu spomenuo kaj namjeravaš, mislio sam da briješ gluposti! Peksimet se trgao k´o životinja od smijeha! Htjeli smo te slikati kako bariš Maju, joj, koja bi to sramota bila... I ti si fakat mislio da je to droga neka, pa Goja, e budala si kakve nema!», rekao je kroz smijeh Štriga.

Goji je tek sad sve postalo jasno. Štrigin podsmijeh tijekom cijelog dana nije bio slučajan. Štriga je jednostavno htio napraviti budalu od njega kad je shvatio da on misli ozbiljno. U cijelu priču je uključio i Peksimeta koji je trebao uletjeti u podrum i na prepad ga slikati s Majom na onom kauču, naravno, ako je uspije dovesti do njega.

Štriga je izveo genijalan blef, pomislio je Goja. Odvezao se do obližnjeg dućana pod okriljem Gojinog plana. Ampulu je vjerojatno pronašao negdje u vikendici. Kasnije je nije bilo teško napuniti vodom. Maja je tako cijelo vrijeme bila trijezna, voda u njenom piću nije mogla utjecati na njeno ponašanje. Na kraju, kad joj je izlet dosadio, svjesno je s Dejanom odlučila otići. A njega nije bilo tu da je spriječi na ovaj ili onaj način. On je za to vrijeme bio u ormaru zajedno s nesretnim Fogecom.
Nesretni Fogec je svojim dolaskom u podrum zapravo još više zakomplicirao cijelu situaciju. On naravno nije znao za Štriginu podvalu, a također nije znao ni da je Goja u ormaru. Fogec je napravio nešto što nije nikako smio napraviti na javnom mjestu, a to je Goju toliko šokiralo da nije znao što da radi. Ostalih događaja se Goja više nije htio sjećati.

Goja je nekoliko trenutaka razmišljao u tišini. A tada se u njemu probudio iskonski bijes, bijes koji ga je toliko obuzeo da više nije mogao razumno razmišljati. Iz sve snage i bez ikakvog upozorenja je šakom udario Štrigu u rame.

«Ej, to boli!», odgovorio je u smijehu Štriga.

Goja je tad totalno izgubio kontrolu nad sobom. Koljenom je opalio Štrigu u jaja. Štriga je pao na zemlju od silnoga bola.

Da su Frisk i Stanka još koju minutu ostali na onom kauču, Goja bi vjerojatno promijenio agregatno stanje. Ovako je hitro iskočio iz ormara odmah nakon njihovog odlaska iz podruma. Fogec je isto to napravio pola sekunde kasnije. U ormaru je zaista bilo vruće i zagušljivo, dva drugara su jedva dočekali izlazak na kakav-takav zrak. Goja nije ništa mogao reći od užasa i razočaranja. Nije htio ni pogledati Fogecu u oči. Fogec je jedva dočekao priliku da navuče na sebe hlače. Ukupno gledajući, Goja i Fogec su u ormaru proveli nešto manje od sat vremena.
Goja se u tom trenutku sjetio Maje i svog neuspješnog plana «barenja». Maja je vjerojatno sad zaspala od omamljenosti njegovog čarobnog napitka, pomislio je s velikom tjeskobom. S prezirom je pogledao onaj famozni kauč koji je sad izgledao nekako blijedo i pogužvano. Gojino razmišljanje je prekinuo Fogecov fufljavi glas.

«Slušaj Goja, nemoj nikome...», počeo je tiho Fogec.

«Neću Fogec, neću! A sad bježi dok sam još normalan...», odgovorio je bijesno Goja.

Kao da je onaj ormar iz Gojinog organizma izvukao ponešto Heineken piva, Goja je postao svjestan svoje neugodne situacije. Sat vremena je proveo u ormaru, dok je Maja sad sigurno ležala pored nekog sretnog izletnika. Ništa nije ispalo onako kako je planirao.

Fogec je otišao isprazniti svoj mjehur u prirodi, a Goja je krenuo prema vikendici. Nastojao se držati strogo cool, da netko ne bi nešto krivo pomislio. Iza vrata vikendice se čula glazba i nekoliko glasova.
Ušavši u zadimljeni prostor vikendice, Goja je primijetio da fali nekoliko lica. Nije bilo Maje, Dejane i Peksimeta. Anita i Jakov su sjedili u uglu i razmjenjivali poljupce. Gledec je i dalje razgovarao sam sa sobom, dok se Monika držala dosta nezainteresirano. Ugledavši Goju, Štriga se od srca nasmijao. Iz WC-a je dopirao zvuk pražnjenja želuca na suprotnu stranu.

«Di su svi, tko to riga?», upitao je nestrpljivo Goja.

«Maja i Dejana su otišli s Peksimetom, pokupili su se prije pola sata. Maja šatro treba ići negdje sutra, pa ih je on odvukao. A riga onaj FER-ovac, previše je popio...», odgovorio je Štriga.

U tom trenutku je izašao Tumbač iz WC-a i sjeo pored Monike. Monika se refleksno pomaknula pola metra prema Aniti da bude što dalje od Tumbača. Tumbač je izjavio da mu je sad puno lakše.

«Kako je Maja otišla, nije mi jasno?», mudro je upitao Goja Štrigu. Nije bilo logike da Maja poslije njegove đus-votke išta kaže, a kamoli da razumno razmišlja.

«Heh, Goja, moram ti nešto reći... Ajmo van!», rekao je Štriga i slatko se nasmijao.

Večer je tiho kucala na vrata Štrigine vikendice, a veselo društvo je s vremenom postajalo sve više opušteno i razjareno. Goja je popio već nekoliko Heinekena od 0,33 litra (čak četiri cijela), a to ga je toliko dotuklo da uopće nije mario u što srlja i kakve će to posljedice donijeti nakon triježnjenja. U početku je htio samo «zbariti» Maju, no kako je ugledao onu Majinu čašu i spoznao onaj kauč u Štriginom podrumu, promijenio je to svoje htijenje za, kako to sam običava reći, tristo šezdeset stupnjeva. Vremena za povratak ionako nije bilo: Štriga je uspješno obavio svoj dio zadatka. Nakon kraćeg izbivanja pod velom «Odoh ja po još piva...», Štriga je Goji predao jednu prozirnu ampulu u kojoj se nalazila tajanstvena tekućina bez boje i mirisa. Goja je isprva pomislio da je to obična voda, ali mu je Štriga objasnio da to tako mora biti. Štriga je još jednom naglasio da on od tog trenutka ne želi imati nikakve veze s tim, da stvar u potpunosti prepušta Goji. Goji se još jednom učinilo da je to Štrigi sve skupa smiješno, kao da još uvijek nije vjerovao da je on sam sve to kadar učiniti.
Goja je uspio sjesti blizu Maje i otpočeti s njom razgovor. Maja se interesirala za neke ljude iz osnovne škole, pa je razgovor krenuo u tom smjeru. Jakov je i dalje svirao gitaru, Anita i Dejana su čas razgovarale, čas pjevale. Frisk se sprijateljio sa Stankom, a Tumbač se sprijateljio s bocom domaćeg zagorskog vina. Štriga, Peksimet, Monika, Fogec i Gledec su sjedili oko vatre i razgovarali.
Maja je tako božanstveno izgledala Goji, da je on u svakom trenutku htio skočiti na nju i «konzumirati» određene dijelove njenog tijela. Znao je da priča gluposti (alkohol je u Gojinom mozgu učinio svoje), ali je također znao da ne smije prestati pričati. Neugodna tišina s Majom bi bila zaista neugodna, pa je Goja pod svaku cijenu ubacivao nove teme u razgovor. S vremena na vrijeme bi pogledavao u Majinu čašu koja se sporo, ali sigurno praznila. Mrak je isto tako polako padao na Štrigin brežuljak i obližnji vinograd.
Nakon pola sata ugodnog čavrljanja s Majom, Goji se ukazala prilika. Vidjevši da se Majina čaša ispraznila, Goja ju je ljubazno upitao:

«Hoćeš da ti natočim još?»

«Može, ali ovaj put stavi manje votke, više đusa...», odgovorila je Maja.

Goja je uzeo Majinu čašu i zaputio se u vikendicu koja je bila prazna. Znao je da će mu trebati svega nekoliko sekundi da uspe svoj tajanstveni napitak. Svega nekoliko sekundi i malo sreće. Iz džepa je izvadio staklenu ampulu i bez imalo oklijevanja izlio njen sadržaj u čašu. Potom je do vrha nasuo sok od naranče u nju, i malo je prodrmao. Sve je to trajalo svega nekoliko sekundi. Goja je bio siguran da ga nitko nije primjetio jer su vrata bila zatvorena. Odjednom mu je skočio adrenalin u krvi. Za pola sata će, mislio je Goja, voditi ljubav s Majom u podrumu. Naravno, ako sve bude u redu, i ako Fogec odradi svoj dio «odvraćanja pozornosti».

(...)

Štrigin vinski podrum. Mrak. Miris mošta i vlage. Pravi podrumski miris. Na sred podruma stari kauč. Na kauču deka. Pored kauča stari ormar. Prazan i prašnjav. U pozadini mnogo boca vina u vodoravnom položaju, na drvenim policama. Stare krpe. Stari neispravni motokultivator. S desne strane ulaza, maleni prozor pun paučine. Nema svjetla, ali tako je i bolje, pomislio je Goja.
Goja je došao još jednom sve provjeriti prije nego što Maju dovede do kauča. Bio je sam samcat u podrumu. Brava na vratima je bila ispravna, i to je bilo dovoljno ako netko bude htio ući i ako Fogec ne bude mogao spriječiti ljude da ne zalaze dolje. Goja je sav sretan sjeo na kauč i probao njegove stare amortizere. Pokušao je onda i leći na njega, ali kako je deka bila prilično prašnjava, zaključio je da bi bilo dobro da Maja bude dolje, a on gore. Nakon toga, Goja je iz znatiželje otvorio ormar. Bio je star i prostran, idealno mjesto za igru skrivača. Baš u tom trenutku, na malom prozoru se pojavila sjena. I brzo nestala. Netko je brzim korakom dolazio u podrum.
Goji nije trebalo dugo da dođe do nove ideje. Refleksno se zatvorio u ormar s namjerom da iskoči iz njega i u onom mraku uplaši posjetitelja. Nadao se da bi to mogao biti Fogec, ali i ako nije Fogec, bilo tko je dobro došao, pa čak i neka djevojka. Samo da to sve ne potraje dugo: Goja je trebao taj podrum za nekih desetak minuta. I onda još onoliko koliko to sam izdrži.
U podrum je zaista utrčao Fogec ne zaključavši vrata. Goja ga je u onoj tami mogao vidjeti kroz malu horizontalnu pukotinu na vratima ormara. Nije mu bilo jasno čemu tolika Fogecova žurba.
A onda je saznao. Fogec je došao do kauča i brzo počeo otkopčavati remen na hlačama. Goja je ostao mrtav zapanjen. Nije mu bilo ni na kraj pameti da iskače iz ormara dok ne vidi što će biti. Fogec je ubrzo skinuo cijeli svoj doljnji dio odjeće. I izvadio svoju ponos. I počeo ga netezati. Gore, dolje, gore, dolje...

(...)

Goja je bio mrtav hladan od šoka. I da je htio iskočiti iz ormara, poslije ovakvog prizora više nije ni mogao. Oči su mu se raširile, a usta otvorila u čudu. Fogec je zaista masturbirao naslonjen na onaj kauč na kojem je Goja planirao voditi ljubav s Majom. I to ne bi bilo tako strašno da poslije Fogec nije gurnuo prst u štražnjicu i glasno povikao:

«Ajme fasplodne ljepotice... To mala... Da... To... Aaaaaaaaa! Aaaah... Uh...»

Fogec je, na svoju i Gojinu veliku sreću, brzo svršio. I u prenesenom i doslovnom značenju. Počeo je brisati svoju ruku od onu stranu deke koja je bila okrenuta prema kauču. Da se sakriju tragovi, pretpostavljao je Goja.
A tada se dogodio novi šok, kako za Goju, tako i za Fogeca. Fogec nije primjetio da se još netko spuštao prema podrumu. Točnije, bile su to dvije osobe. Kako nije zaključao vrata, morao je pod hitno nešto smisliti jer je bio u fazi «spuštenih hlača i gaća». Morao se negdje sakriti, i to jako brzo.
U općem nedostatku vremena, Fogec je hitro uskočio u ormar ne primjetivši u prvi mah Goju u njegovoj tamnoj unutrašnjosti. Goja je ostao konzerviran od šoka i užasa. On i Fogec, sami u ormaru. Goja otvorenih usta, Fogec spuštenih hlača. U podrum su ušli Frisk i Stanka.


(...)


Susret Goje i Fogeca u unutrašnjosti ormara je bio popraćen užasom i očitim gađenjem. Fogecu isprva ništa nije bilo jasno, ali je poslije shvatio o čemu se radi. Ni jednom ni drugom nije padalo na pamet da nešto kažu, a kamoli da izađu iz ormara. Frisk i Stanka bi mogli svašta pomisliti kad ih vide zajedno, od čega jednog sa spuštenim gaćama. Fogec je ipak htio nešto reći, ali ga je knedla u grlu zaustavila. Goja je bio vrlo ljutit i bijesan nastalom situacijom. Dodatan problem je bio taj što je ormar bio jedva dovoljan za dvojicu, tako da se Fogec nije mogao sagnuti i navući na sebe svoje doljnje rublje. Međutim, najveći problem je svakako bio taj što su se Frisk i Stanka doselili u podrum i što Goja i Fogec nisu znali koliko će još ostati. Iskreno su se nadali da će to biti vrlo kratko vrijeme.

«Osjetiš li taj miris? Kao haringa nešto...», rekla je šnjofajući Stanka.

«Ja ništa ne osjetim.», odgovorio je šnjofajući Frisk i potegnuo još piva iz boce.

Goji i Fogecu je očito bilo jasno da je Frisk odlučio «zbariti» Stanku, ili je Stanka odlučila «zbariti» Friska. No, kako se radilo o FER-ovcu i učenici frizerske škole, Goja se bojao da bi to moglo potrajati. Sjetivši se Maje koja je već sad trebala biti omamljena od tajanstvene tekućine Štriginog prijatelja iz Zaprešića, Goju je uhvatila još veća tjeskoba, a kapljica znoja mu se od muke stvorila na čelu. Frisk je pokušavao fascinirati Stanku sljedećim riječima:

«Nije FER sam po sebi tako težak, najgori su labosi... Jebeš Ekonomiju... Recimo, ti na nekim fakultetima nemaš labose, ali na FER-u ih imaš... E, to je teško... Kad ti moraš ići na njih i još k tome učiti... To je najgore, ništa ne stigneš... Ja sam ti veliki kampanjac, pa ne idem na predavanja jer mi se ne da... A dosta mojih kolega isto ne ide... Dođem nekad s laptopom pa skidam filmove... Ako ti koji treba, imam sve nove i nešto starih... Ali je zato menza najbolja... Jest da je gužva, ali zato imaš sve vrste salata... Kolači nisu nešto... Ne znam otkud ih dovlače, mora da je neka lijeva slastičarna... Ili ih tamo prave, ne znam stvarno... Ali, nije kao na FSB-u, imaš jedno jelo i bok... Ne, ne, to su naši dobro riješili... To ti je kao privatna menza u sklopu fakulteta... (podrig) ... Pardon... Najgora je druga godina... Jebiga, ako ne padneš prvu, padaš drugu... Ako prođeš drugu, onda padaš treću, to je tako... I papirologija je sređena... Postoje zakoni... Dobro sad, neki se ne pridržavaju, ali opet, za razliku od Prometa, na primjer... Imaš studomat, pa otprintaš sve potvrde... A možeš i ispite preko neta prijaviti... Ma super su to sredili... A korupcije gotovo nema... Tu smo na prvom mjestu... Joj, nema više pive...»

Stanka je slušala Friska s ne baš pretjeranim zanimanjem. Čekala je hoće li Frisk napokon ušutjeti i napraviti prvi korak. Goja i Fogec su se kuhali od muke u ormaru. Frisk je nastavio s istom temom, istim intenzitetom.

«... mogu ja tako prijaviti ispit, pa kad padnem, samo vratim prijavnicu... Ali ne, ti imaš fino bazu podataka, i sve je tamo... Prije je bilo da možeš tri puta izaći na ispit, pa onda četvrti put komisija... Danas više nije tako... Možeš četiri puta izaći, i ako tresneš, upišeš ponovo predmet... To su po meni glupo napravili... Ekipa s foruma ih je totalno popljuvala, mislim, tebi se teoretski može dogoditi da padneš ispit četiri puta, zar ne? Mislim, ima debila koji su pali i osam puta ispit, ali još nisam takvog upoznao... Ne družim se s takvima... A gle, ima frikova, ali znaš kako kažu: Ako si bio frik u srednjoj školi, bit ćeš frik i na FER-u... Gle, imaš frikova i na Pravu... Oni na Pravu samo štrebaju, mi ne bismo mogli tako štrebati... Samo mi daj zadatak, bilo kakav, samo nemoj da štrebam... Daj mi da nešto isprogramiram, ma nek je i u asembleru, boli me briga, samo mi nemoj dati da štrebam, to mi je stvarno odvratno... Pogotovu definicije... A morali smo, iz matematičke analize... Teoremi, dokazi... Svaki teorem valja i dokazati, kako bi rekao jedan naš profesor Ilko, e he he he... A ti ideš u frizersku, zar ne?»

Stanka je umjesto odgovora jednostavno uvalila svoj jezik Frisku u usta. Nije više mogla dočekati da Frisk završi s pričom o svome fakultetu i načinu studiranja. Iako iznenađen Stankinom reakcijom, Frisku se ovo očito svidjelo. Prazna boca od piva mu je lagano skliznula iz ruke. Frisk je s obje ruke zagrlio Stanku i položio je na kauč.
Vidjevši ovo, Goja je zakolutao očima. Na tom kauču je trebao biti on s Majom, a ne neki FER-ovac s odurnom Peksimetovom sestričnom. Pogledao je krajičkom oka Fogeca koji je teško disao. Sreća Gojina što od mraka nije mogao vidjeti Fogeca ispod pasa.
Nakon pola sata šlatanja i hvatanja, te razmjene fluida, Frisk je Stanku počeo polagano skidati. Stanka ga je odmah zaustavila i pokazala prema ulaznim vratima podruma. Frisk je odmah nakon toga poskočio i zaključao vrata. Vrativši se na kauč, nastavio je s započetim poslom.
Iako to do sada nikada nije radio, Frisku je ruka instinktivno skliznula prema Stankinom međunožju (Frisk je nekada davno čitao «Gospodare prstenova», a tamo se spominjalo nekakvo «Međuzemlje»). Stanka je jedno vrijeme uživala u Friskovim dodirima, ali kad je trebalo dalje krenuti, prišapnula je Frisku:

«Još nisam spremna...»

«Nema veze», odgovorio je Frisk.

«Imaš li gumicu?», upitala je Stanka.

«Imam», prišapnuo je Frisk.

«Onda dobro...», odgovorila je Stanka.

Goji je u tom trenutku dosta toga prošlo kroz glavu. Ni sam nije znao zašto, ali se sjetio onog Konobara iz svoga sna. Sjetio se i Maje, ali i Majine čaše. Nije znao zašto se sve to njemu dešava. Misli su mu odjednom prekinuli Stankini isforsirani uzdasi. Goja je pomislio kako će svi osim njega danas svršiti na onom kauču. A trebao je to biti njegov kauč.

Peksimet se nikako nije mogao suzdržati od smijeha kad ga je Štriga obavijestio o svom planu. Daleko od ostalih, stajali su pored Peksimetovog automobila i nešto tiho razgovarali uz veliku dozu podsmijeha. Izletni ručak je, na veliku radost mnogih, trebao biti poslužen za nekoliko minuta.

«Zbilja ćeš to napraviti?», upitao je Peksimet Štrigu nimalo ozbiljno.

«Nego kaj...», odgovorio je Štriga ozbiljnim tonom.

«Mislim da će se Goja obradovati...», s oduševljenjem je rekao Peksimet.

«Još kako... Treba i njega nekad obradovati. Samo se ti pripremi...», odgovorio je Štriga.

«Budem, budem! Sreći nikada kraja!», izjavio je kroz smijeh Peksimet.

Stanka i Monika su postavljale tanjure, a Maja je polagano slagala vilice i noževe. Dejana je uz velike napore rezala kruh tupim nožem. Goja je koordinirao operaciju POSRĆIK (Podijeliti Svima Ravnopravno Ćevape I Kobase), dok su Frisk i Tumbač nešto raspravljali o nekim profesorima s vlastitog fakulteta. Fogec je pomalo gledao u Maju, a pomalo u Monikinu stražnjicu. Jakov je gledao u Anitu, a Anita je gledala u Jakova. Gledec je gledao u prazno.

«Alo vas dvojica, ručak je!!!», povikala je Stanka prema Štrigi i Peksimetu u trenutku kad je sve bilo spremno.

«Čovjek se prije svakog ozbiljnog posla treba dobro najesti!», izjavio je hvalospjevno Goja i nabo ćevap.

«Briješ...», tiho je promrmljao Gledec na materinjem jeziku.

Štriga i Peksimet su najzad sjeli za stol. Dejana je svima poželjela «dobar tek» i ručak je otpočeo. Veselo društvo je navalilo na obilje hrane što se nalazilo na stolu. Maja je sjedila između Dejane i Fogeca. Goja je sjedio odmah do Štrige i Peksimeta. Monika je rezala meso pokušavajući laktom ne udariti Stanku.

«Gle, ova kobasica ista k´o Gojina čuna!», rekao je netko od prisutnih nakon dugog mljackanja i žvakanja.

Bujica smijeha je potekla toplim zagorskim zrakom nakon ove izjave. Štrigi je komad mesa izletio iz usta, dok se Tumbač skoro ugušio ćevapom. Jedino je Gledec bio ravnodušan prema ovoj izjavi.

«A kako ti znaš kolika je Gojina čuna?», upitala je kroz smijeh Dejana.

«On je njegov topli bfaco!», rekao je vrlo dosjetljivo Fogec.

«Topli što?», upitala je sa čuđenjem Dejana.

«Ma, zabofafi...», odgovorio je Fogec.

Goja se na sve ovo samo nasmijao. U glavi je imao drugih briga. Naime, bližila se njegova velika noć. Duga, mračna noć.